Blog Description 2

Dobrodošli na blog posvećen delu Berta Helingera!
Delo Berta Helingera je obimno, ali su na naš jezik prevedene samo dve knjige.
Ovaj blog ima za cilj približivanje dela Berta Helingera onima koji žele da znaju više.

Helingerove reci


Rad bloga pozdravlja i Bert Helinger sa rečima:
"Du bist größer als du denkst" - Veći si nego što misliš
"Alles hat seine Zeit – für eine Weile" - Sve u svoje vreme – neko vreme

"Meine Zeit ist jetzt" - Moje vreme je sada

"Wer dafür ist, findet Freunde" - Ko je ZA, nalazi prijatelje


Thursday, February 24, 2011

POŠTOVANJE


Poštovanje u prvom redu znači: prepoznavanje. Poštovati nekoga znači prepoznati da on jeste, da je takav kakav je i da takav treba da bude. To uključuje da na isti način, poštujem i sebe, da poštujem to što sam takav kakav sam i da je to što sam takav kakav jesam - potpuno ispravno.

Ako ja tako poštujem sebe kao i druge, onda odbacujem da zamišljam sliku o tome kakvi ja i drugi treba da budemo. Bez ove slike, nema više suđenja o onome šta bi bilo bolje. Nijedna lažna slika se ne preprečuje između mene i realnosti koja se ukazuje.

Na taj način je moguća jedna druga stvar - koja takođe pripada poštovanju: volim realnost onakvu kakva se pokazuje. Ovo prvenstveno znači: volim sebe, onakvog kakav sam, volim druge onakve kakvi jesu; i volim koliko smo različiti.

Posle ovoga je moguća čak i treća stvar - možda najlepša, koja takođe pripada poštovanju: radujem se realnosti onakvoj kakva se pokazuje. Radujem se sebi onakvom kakav sam, radujem se drugima onakvi kakvi su i radujem se različitosti-tome da sam različit od njega i on je različit od mene.

Ovo poštovanje održava rastojanje. Ne nameće se drugome i ne prihvata da se drugi nameću meni, da mi prikače nešto što mi ne pripada ili da se ophode prema meni prema slici koju imaju o meni. Zato se možemo poštovati bez da jedan od drugog išta očekujemo.

Ako imamo potrebe jedan za drugim i hoćemo nešto jedan od drugoga, moramo obratiti pažnju na četvrtu stvar: inspirišemo li drugog na napredak ili sprečavamo sebe same i drugoga u razvoju? Ako prepoznamo da, onakvi kakvi jesmo sprečavamo sopstveni razvoj kao i razvoj drugog, onda nas poštovanje ne približava već udaljava. Tada treba poštovati slobodu da svako može i treba da ide sopstvenim putem. Ljubav i radovanje sebi i drugome na ovaj način se produbljuje a ne smanjuje. Zašto? Ljubav i radovanje, isto kao i poštovanje, ovde su – opušteni.

Thursday, February 17, 2011

NOVAC


Novac je energija. On ima veliki uticaj. Njemu nešto prethodi, na primer neko ulaganje koje će biti plaćeno. Što je veće ulaganje, to novac ima veću energiju, pretpostavljajući da on odgovara tom ulaganju. Ako je novac manji od ulaganja koje će njime biti plaćeno, zadržaće svoju vrednost ali će imati manju energiju. Ukoliko je veći od ulaganja, takođe gubi svoju energiju. To se ogleda u tome što se novac gubi. Gubi se i od njega ne ostaje ništa.
Isto važi i kada novac gomilamo umesto da sa njim nešto preduzmemo ili da ga u nešto uložimo.
Kada novac izgubi svoju svrhu, tj. svoju funkciju sredstva razmene za usluge koje služe našem životu i životu drugih, od njega preostaju samo cifre bez prave vrednosti. On dobija ponovo svoju vrednost kada donosi više od cifara, kada zahteva nešto lično od nas i kada je upotrebljen tako da služi životu. Važno je da rad i ulaganje budu povezani sa njim! Novac koji je pozajmljen, a ne dobijen kao rezultat nekog rada i ulaganja, se gubi. To je novac bez energije i on brzo nestaje.
Novac se kreće u kružnom toku od ulaganja do zarade, od novog ulaganja do nove zarade. U ovom kružnom toku oboje rastu – i ulaganje i zarada.
Obrnuto, kada je novac pozajmljen ili dat, bez ulaganja koje mu odgovara, počinje jedan sličan kružni tok. Ali ovde od gubitka do gubitka, sve dok ne nestane to što je preplaćeno.
Novac se drži podalje od onih koji ga preziru. I tako bez novca bivaju sve slabiji, zadržavajuči se u stanju bede, umesto da se razviju i osnažuju.
Ko je skroman i nekako izlazi na kraj sa malo novca, novac je ka njemu okrenut. Doći će mu, kada mu bude potreban i za njega ostaje snažan.
Ko novac ceni, može da ga prepusti svom toku. On ga drži na jednom dugom povocu kao psa. Kada mu je potreban i kada ga pozove, novac mu dolazi.
Ponekad se novac povuče. Na primer, kada neki trud, koji je sa mnogo ljubavi za nas uložen i koji nam je ponuđen, ne cenimo, pre svega ulaganja naših roditelja. Samo kada njihova ulaganja poštujemo, do nas i do njih dolazi zarada, koji odgovara tom ulaganju.
Sav novac dolazi i ostaje na ovom svetu. Na drugom svetu, sa neke druge strane, računa se neka druga valuta. Ipak, novac deluje odavde i na taj drugi svet, kada ga mi na jedan dobar način i uzmemo i ostavimo. On sme da ostane, kada se naše vreme završi. Odslužio je svoje.
Pitanje je: za koga ili za šta on ostaje? Da li onaj ko dolazi posle nas ima snage da ga zadrži? Da li će on služiti zaradi za neko ulaganje ili će biti breme koje će da opterećuje?
Šta se od ovih razmišljanja dobija kao uvid? Novac se ponaša kao neki glasnik, koji je poslat nama sa nekog drugog mesta. On hoće da ga mi zaradimo, kako bismo ga u nešto uložili i onda da ga ostavimo njegovom vremenu. Čujmo poruku, koju nam ovaj glasnik sa nekog drugog mesta donosi i povedimo računa, šta on u službi njegovog vladara od nas zahteva, šta god da nas na kraju čeka! Mi ne možemo niti smemo da biramo.
Ophodimo se prema novcu sa puno poštovanja, kao prema božijem otkrovenju. U skladu sa tim, kažimo novcu „Da“, šta god da on od nas očekuje ili zahteva! U skladu sa ovim otkrovenjem, pristupimo novcu kao božijoj službi i službi za živote mnogih – jednoj službi sa ljubavlju.

Sunday, February 13, 2011

SVESNOST I MIŠLJENJE

Mnogi putevi vode ka istini. Ja lično pratim jedan put, koji dobro znam, ali naravno, pored njega postoje još mnogi drugi. Takođe je neverovatno da postoji toliko kompozitora, ali svaki od njih komponuje različitu melodiju. Svaki ima svoj sopstveni uvid. Svaka melodija je različita i svaka je na svoj način lepa.
U pogledu na jednu te istu stvar dvoje ljudi ne mogu da imaju isti uvid. Kada oboje imaju neki poseban uvid, jedan se od drugog ipak malo razlikuje. Potpunost ne može da se ograniči na samo jedan put.
Uvid dolazi iz svesnosti. Mnogi ljudi izbegavaju svesnost tako što izraze neku tvrdnju ili daju neki prigovor, koji su smislili bez imalo dubljeg razumevanja. Tako nešto je jeftino i svako, pa i budala može tako nešto da kaže. Ali kada svesnost susretne svesnost, onda se one uzajamno dopunjavaju.
Mišljenje bez svesnosti se vrti uvek oko istog, oko poznatog. Do uvida se ne može doći samo razmišljanjem. Iz svesnosti nastaje uvid, a njega dalje prati razmišljanje. Zato uvid počinje u svesnosti i razvija se dalje u mislima.